POVIJEST

11 veljače 2015, Komentari Komentari isključeni za POVIJEST

vodovod Šibenik je prvi vodovod i prvu zdravu pitku vodu izravno s izvora dobio 12. svibnja 1879. godine, a prva voda potekla je iz javne česme kod crkve sv. Ivana točno u 16 sati. Vodovod je otvorio Gavril barun Rodić, namjesnik Dalmacije i počasni građanin Šibenika. Po njemu je ta česma, jedina koja i danas postoji, dobila ime Rodićevac.  Izgradnjom prvog javnog vodovoda 1879. godine, započinje izgradnja vodovodne infrastrukture današnjeg poduzeća Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik. Kapacitet tadašnjeg javnog vodovoda bio je 9,3 l/sekundi zdrave pitke vode koju su građani, u prvoj fazi, mogli koristiti putem javnih česmi.

Izgradnja prvog javnog vodovoda te davne 1879. godine okarakterizirana je kao događaj stoljeća, povodom čega je izdana i spomenica. Ne smije se zaboraviti činjenica da je grad Šibenik dobio vodu šesnaest godina prije nego je sagrađena hidroelektrana na Jarugi 1895. godine, prva u Europi a druga u svijetu te da je Šibenik prvi grad na svijetu koji je dobio javnu rasvjetu.

Cjelokupan razvoj šibenske vodoopskrbe ne bi bio moguć da tadašnji inženjeri i mjernici, vrsni bečki znalci Wurm Patschacher i Mayer nisu sagledali mogućnost korištenja potencijala slapova Krke odnosno Skradinski buk te podno slapova izgradili hidrocentralu. Novoizgrađena hidrocentrala dizala je vodu na plato Lozovac te dalje putem gravitacijskog cjevovoda dovodila u vodospremu Šubićevac odakle se dalje iz vodospreme odvodila za potrebe željeznice i na javne česme.

Glavni investitor izgradnje vodovoda bila je Uprava državnih željeznica, kojoj je zbog upotrebe parnih lokomotiva voda predstavljala osnovnu potrepštinu za rad. Zbog toga su se crpna stanica, tlačni i gravitacijski vod vodili kao osnovno sredstvo željeznice. Razvoj industrije i trgovine povećavao je i broj stanovništva što je ujedno utjecalo i na povećanje potrošnje pitke vode. Zbog vlasničkih prava, za željeznicu se morala osigurati određena količina vode, dok je stanovništvo dobivalo preostalu količinu.

Današnja infrastruktura rezultat je rekonstrukcija i nadogradnji ovog prvotnog javnog vodovoda grada Šibenik, koju je obavljalo komunalno poduzeće “Vodovod i kanalizacija” Šibenik, koje mijenja naziv u današnji “Vodovod i odvodnja d.o.o.” Šibenik.
Vrlo važan događaj za vodoopskrbu Dalmatinske regije dogodio se 1994. godine, kada zbog teške situacije u kojoj se nalazila vodoopskrba zadarskog područja, Vlada Republike Hrvatske predlaže spajanje vodoopskrbnih područja Zadra i Šibenika. 18. studenog 1994. Vlada RH prihvaća projekt i započinju radovi prve faze. 2. lipnja 1998. godine dobiva se suglasnost za priključenje vodospreme Čelačine, čime su povezani vodoopskrbni sustavi zadarske i šibenske regije.

Uz opskrbu pitkom vodom, poduzeće Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik bavi se i odvodnjom otpadnih voda. Iako ne postoji nekakva potvrda o počecima odvodnje u gradu Šibeniku, vođeni primjerima starih gradova u svijetu, možemo zaključiti da se odvodnja rješavala davno prije izgradnje prvog javnog vodovoda. Prije same izgradnje vodovoda, stanovništvo se koristilo bunarima i cisternama kao izvorima pitke vode što upućuje da su morali rješavati i problem odvodnje. Sva odvodnja bila je riješena ispuštanjem otpadnih voda u akvatorij gradske luke. 2000. godine napravljena je studija utjecaja na okoliš koja postaje glavni dokument u daljnjem razvoju odvodnje. Zbog toga je izgrađen uređaj za zbrinjavanje otpadnih voda (kolektor) koji će vršiti pročišćavanje otpadnih voda i njihovo ispuštanje u otvoreno more. Svi ispusti u gradsku luku (njih 33) prikupljeni su i preusmjereni u kolektorske kanale. Izgrađena je crpna stanica Mulo Krka te crpna stanica Mandalina, tlačni cjevovod te kopneni i pomorski ispust.U fazi su završni radovi na priključenju cjelokupnog grada Šibenika na kolektorski sustav. Zasigurno će, kada bude izgrađen sustav odvodnje u svoj svojoj veličini, biti u funkciji boljeg i kvalitetnijeg življenja, kao i zaštite okoliša.

Ljudi su oduvijek bili svjesni važnosti vode pogotovo kad se u obzir uzmu podaci da na zemlji postoji 1,4 milijarde kubičnih kilometara vode, od čega 97,5% čini slana voda a svega 2,5% otpada na slatku vodu. Hrvatska kao mala zemlja ima velike zalihe slatke vode. Šibeniku je priroda podarila rijeku Krku, krašku ljepoticu u svijetu kao takvu prepoznatljivu. Podno njenih slapova (Skradinski buk) više od 140 godina ovo područje opskrbljuje se zdravom pitkom vodom. Stoga svaki stanovnik treba biti svjestan da bez vode nema života te da je voda opće nasljedstvo čiju vrijednost moraju svi poznavati a zadatak je svakoga da s njom ekonomizira i brižljivo je koristi kako bi i buduće generacije živjele s čistom vodom.

Comments are closed.

Promjena veličine fonta
Kontrast

Ova stranica koristi cookies (kolačiće) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića Više detalja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close